Psihijatar David Havkins je istraživao dvadeset godina emocionalni život čoveka i predstavio ga je kao spiralu od ogozdo nagore, od negativnih prema pozitivnim emocijama i energetskim stanjima.

On polazi od pretpostavke da se spoljni uticaj – sila – kontroliše sopstvenom energijom – snaga – koja nastaje unutra. Psiha svakoga od nas poseduje već naučene obrasce i u skladu sa svojim (ne)snažnim energetskim bogatstvom iznutra – što više „snage“ imamo, bolje ćemo se suprostaviti „sili“.

Zašto su stid i samopoštovanje toliko važni?

Nikada ne biste pomislili (ni ja) da je osećaj stida jedno od najtežih emocionalnih stanja, po skali na dnu spirale, praktično stanje pred smrt. Iako ćemo se tome možda začuditi, psihijatrija prepoznaje povredu samopoštovanja i stid kao najteže oblike u psihijatrijskoj praksi.

Niko ne može reći da se nikada ničega nije postideo. Svima nam je poznat osećaj rumenila u licu u neprijatnim situacijama. Neprijatno za nas postaje onda kada osetimo podrugljiv pogled drugih ljudi (kada u školi kažemo neku glupost, kada nas uhvate u laži i sl.). Sramota pokazivanja, sramota porekla, sramota osećanja, sramota od sramote. Tako se spoljne sile pretvaraju za neke i u sile samoubice.

Bodyshaming: sramota zbog sopstvenog tela

Ljude su oduvek zadirkivali ili ogovarali nekoga zbog izgleda. Danas se taj fenomen naziva Bodyshaming. To znači da je neko obezvređen zbog svog izgleda. Diskriminacija se kreće od malih primedaba do teških uvreda. Sve to može zaista da boli i u stvarnom životu, ali i na društvenim mrežama.

I ruku na srce: ko ne poboljša svoju najnoviju sliku profila kako bi izgledao lepše, vitkije i jednostavno bolje? Budimo iskreni, koliko često VI ocenjujete osobu prema izgledu? Verovatno prečesto, najčešće intuitivno. Iako ne komentarišete, ne znači da nemate komentar!

Međunarodno istaživanje grupe IouGov-a, iz 2019. sprovelo je 2019. istraživanjeBody-Shaming-Victim (žrtve sramoćenja zbog svog izgleda) na preko 2000 lica starijih od 18 godina. Pokazalo se da je trećina Nemaca bila izložena ruganju i sramoćenju zbog svog tela.

Kod osoba mlađih od 35 godina to je najizraženije ‒ četiri od deset osoba bile su žrtve sramoćenja, dok je „samo“ 14% starijih od 55 godina to izjavilo! 34% anketiranih doživelo je vređanje više od deset puta, dok je 38% starosne grupe od 25 do 34 godine imalo to iskustvo više od deset puta. U mnogim slučajevima počinioci i žrtve se lično poznaju, a neretko poniženje potiče od prijatelja i porodice. 

Sramota nikada nije milostiva 

Čak i Nemačko društvo za gojaznost (DAG) prepoznaje Bodyshaming kao masovni fenomen i oblike diskriminacije – sa dalekosežnim posledicama. Studija Univerziteta u Tibingenu iz 2012. godine pokazala je da gojazni ljudi zaostaju u karijeri, pa čak i emancipovani šefovi imaju predrasude prema ljudima sa prekomernom težinom – mnogo je manja verovatnoća da će ih zaposliti.

A neuspeh prati sramota. Sramota što nisi uspeo da poradiš na sebi. Od Roksane Gej, profesorke na Jejlu, jedne od najprodavanijih autorki i predavača, dolazi šokantna rečenica: „Što ste deblji, svet postaje manji.“

Industrije stida

Nista ne bi funkcionisalo bez industrije stida: modni časopisi, fitnes časopisi, kozmetička hirurgija, filmska industrija i, naravno, društvene mreže. Taj teror medija stvara konstantan osećaj sramote jer prikazuju vitke lepotice stare ne više od 20 godina, besprekorna tela i lepotu kao imperativ uspeha. To je norma. A samo nekoliko procenata stanovništva tako izgleda. Čovek se s pravom pita: „A ja? Ja sa svojim 55-ogodišnjim telom, takođe volim lepotu, ali sam izgubio trku u ’naoružanju’ jer sam se usudio da ostarim.“

Dobronamerni saveti imaju suprotan efekat

Iz moje prakse 

„Moraš više da se baviš sportom“ ili „Ne jedi toliko“ ili „Moraš nešto da uradiš sa sobom“… stalno mi govore mama i tata. „Oni misle da sam slab karakter i da sam lenja da smršam, što kod mene izaziva potpuni bes. Ja tek tada izgubim želju za životom, verujte, jer me potpuno srozaju. U tim momentima osećam samo još veći stid i patnju zbog svog izgleda”, kaže dvadeset trogodišnja Jelena.

Snagu moramo naći u sebi

Često mi se javljaju roditelji za pomoć u mršavljenju za svog supružnika ili za dete, prijatelj koji želi da pomogne prijatelju. Da li je njihova želja dovoljna? Jasno je da je problem gojaznosti, kada se uzmu u obzir i celokupan emocionalni pritisak na tu osobu i osećaj stida zbog svog izgleda (slika sa spiralom emocija pokazuje da stid i sram spadaju u najteži oblik mentalnog stanja), danas tako neizlečiv i čest.

Emocije – učitelji života

Bez emocija ne bismo ništa naučili jer reagujemo na osnovu emocionalnog iskustva. Emocije daju pravu sliku o tome šta u stvari (ne) želimo i šta nam (ne) treba.

Ipak, pre sto godina ljudi se nisu osećali kao danas. Naša emocionalnost je i duboko socijalna i ona odražava naš odnos sa drugima.  Društva stvaraju pravila za rano saznanje šta su to dobra i loša osećanja, s obzirom na to koja od njih nam donose društveno priznanje, a koja ne. Pozitivna osećanja su glavni pokazatelj dobrog mentalnog zdravlja.

Ali kako da se nosimo s neprijatnim osećanjima? Najčešće ih potiskujemo, izbegavamo. Ali ako to radimo, ništa se neće promeniti! „Tamo gde imamo snažne emocije, o tome se i brinemo“, kaže psihijatar Havkins s početa teksta. Dakle, ako želimo da se rešimo nekog „lošeg“ osećaja, neće nam pomoći ako ga potisnemo. Nasuprot tome: emocije su naša spremnost na promene i pokazatelji našeg razvoja.

Empowerment

Englezi imaju divnu reč „empowerment, a mi bismo to preveli „samoosnaživanje“, a vi je prevedite po svome. A to znači da bi trebalo da se sprijateljimo sa svim svojim emocijama, pa i negativnim. Moramo im omogućiti da dođu do naše svesti, da njihovu silu zaista osetimo, jer ćemo jedino tako naći snagu za promene.

Ipak, onaj ko nema tolike lične kapacitete ili je snagu istrošio, onaj ko pati od strahova, depresije i gubi kvalitet života usled gojaznosti treba da potraži stručnu pomoć.

MOJ SAVET:

Smatram da je svaka devojka koja prođe pubertet bez poremećaja u ishrani, bilo da je gojazna ili da pokazuje anoreksične i slične pojave, već osvojila jednu pobedu. Mi odrasli i nešto stariji treba da imamo zdrav odnos prema telu i zdravlju, da održavamo normalnu telesnu težinu, da radimo na sebi svakodnevno, ali bez fanatizma i postavljanja nerealnih ciljeva. Samo tako ćemo sačuvati zdrav razum i doprineti kvalitetnijem životu bez osećanja stida.

Svaki vaš komentar je dobrodošao!

People photo created by shurkin_son – www.freepik.com

 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Leave a comment

error: Content is protected !!