Kada se pomene ekologija, to je automatski nešto što nas, iskreno, nikada nije previše interesovalo. Trebalo je da osetimo ovako nesnosno visoke temperature, ovoliko oluja, poplava, požara i sl. da bismo odjednom postali ozbiljni. Pa kakve veze to sada ima sa ishranom, odnosno mesom? Ima, i to velike!

„Koji broj cipela nosiš?”

Svako od nas ima svoju „ekološku stopu“ ili „ekološki otisak”, odnosno količinu Zemljinog biokapaciteta, Zemljinih resursa koje trošimo godišnje. „Ekološki otisak“ ili „ekološka stopa“ nisu strogo naučne mere već termini kojim se ta potrošnja jasnije predstavlja.

Svega jedna četvrtina naše planete čini njen bioproduktivni deo (šume, pašnjaci, reke, mora…), dok su tri četvrtine ili manje produktivne (okeani) ili su neproduktivne (pustinje). Mera za potrošnju bioproduktivne površine Zemlje naziva se globalni hektar (gha). To je jedinica za merenje naših zahteva prema Zemlji i sposobnosti Zemlje da im udovolji.

Ako podelimo 13 milijardi hektara bioproduktivne površine Zemlje na već 8 milijardi ljudi na Zemlji, svako od nas ima na raspolaganju oko 1,7 gha (oko dva fudbalska terena), a mi već sad trošimo oko 2,23 gha. Stanovnici razvijenih zemalja, zbog udobnog načina života (automobili, avioni, tehnički uređaji i dr.), imaju mnogo veću ekološku stopu od stanovnika nerazvijenih zemalja. Na primer, prosečan Evropljanin ima „ekološku stopu“ od oko 4,8 gha (oko šest fudbalskih terena), Amerikanac oko 9,6 gha, a Indijac svega oko 0,8 gha.

Zemlja još uvek nije kolabirala?!

Na račun četiri petine stanovništva koje pripadaju nerazvijenim zemljama i koje troše svega 1,9 gha živi jedna petina stanovništva Zemlje koja pripada razvijenim zemljama koja troši u proseku oko 6,4 gha! (WWF, Stanje naše planete, 2006).

Šta najviše troši resurse naše planete?

Sve veća i veća koncentracija CO u vazduhu, kao posledica industrijske revolucije, jedan je od glavnih uzročnika globalnog zagrejavanja i klimatskih promena na Zemlji, za čiju apsorciju se troše i nestaju u nepovrat bioproduktivni resursi Zemlje. Jedna četvrtina se troši na stanovanje: struja, grejanje itd., jedna petina na upotrebu modernih tehnologija, jedna šestina na transport: avioni, automobili…

Na proizvodnja hranu, verovali ili ne, troši se trećina svih bioproduktivnih resursa Zemlje! Od čega proizvodnja i prerada mesa čini 70 – 90 %! Od ukupno 4,8 gha kolika je „ekološka stopa” prosečnog Evropljanina, ishrana čini trećinu tj. 1,7 gha, od čega proizvodnja mesa čini 1,5 gha, dok svega 0,2 gha odlazi na biljne proizvode). 

Pri proizvodnji 1 kg junećeg mesa u evropskim zemljama oslobodi se u atmosferu oko 15 kg CO₂.

Kako?!

Direktno: Gas metan koji se oslobadja iz želuca miliona preživara, najviše govedi ide direktno u atmosferu. Pored toga troše se i sami bioresursi Zemlje: za proizvodnju 1 kg junećeg mesa potrebno je 16.000 litara vode! (za poređenje: za 1 kg pšenice potrebno je 1.200 litara).

Indirektno: Emisija CO₂ se stvara pri masovnoj proizvodnji stočne hrane. Za proizvodnju 1 kg junećeg mesa potrebno je oko 5 – 15 kg stočne hrane.

greenpeace-brandrodung1U uslovima industrijskog stočarstva velike oblasti bogate šumom se uništavaju i pretvaraju u zemljišta za masovnu proizvodnju stočne hrane, uglavnom soje i kukuruza. Brazil, Argentina, Amerika, Kina, Indija i Paragvaj spadaju u šest najvećih proizvođača soje na svetu. Površina zasejana sojom u svetu je u poslednjih 50 godina sa 27 miliona porasla na neverovatnih 270 miliona hektara. 80 % zemljišta južne Amerike se koristi za proizvodnju stoke i stočne hrane. Sećate se silnih požara šuma Amazonije, koja su “pluća” naše planete!

Meso je jeftina hrana!

Jedan trećina svetske proizvodnje junećeg mesa potiče danas iz Brazila, gde se troškovi proizvodnje jedne tone junećeg mesa kreću oko 2000 US dolara. (1 kg mesa košta proizvođača samo 2 $!). Profit od prodaje mesa je enorman, a za konačnog potrošača meso je postalo jeftinije nego ikada. Dok je radnik 1950. morao da radi 3.5 sata za jedan kilogram mesa, danas radi manje od 45 minuta!

S toga je i potrošnja mesa u Evropi dostigla svoj maksimum i skoro se duplirala u zadnjih pedeset godina i dostigla 60 kg godišnje po čoveku. Interesantno je da se se potrošna krompira smanjila, od 1970 do danas sa 110 kg na 65 kg godišnje po čoveku, a statistika, pri tome, beleži dupli porast gojaznosti zapadne populacije!!

Proizvodnja 1 kg junećeg mesa u Brazilu izračunata je da stvara čak oko 36 kg CO₂, isto toliko CO₂ emituje automobil srednje veličine koji pređe 250 km.

BIO namirnice

„Ekološka stopa” pri proizvodnji biološki kontrolisanih namirnica (BIO namirnice) manja je 52% nego pri proizvodnji konvencionalnih proizvoda. Njihovom proizvodnjom se emituje duplo manje CO₂ u vazduh, jer se životinje ne hrane stočnom hranom masovne proizvodnje, koriste manje pesticida, a ne treba zaboraviti uštedu transporta i pakovanja pri kupovini regionalnih proizvoda.

Dva puta nedeljno bez mesa

Program ishrane FETT-FREI po ugledu na preporuke austrijskog društva predviđa dva dana nedeljno bez mesa i ne više od ukupno 300 g mesa (za žene) do 600 g (za muškarce). Mnogi moji klijenti, naročito žene, rado bi i sami jeli manje mesa, a pravim jelovnike i za one koji ga ne jedu. Postoje punovredni biljni proteini – sve mahunarke: pasulj, sočivo, boranija, grašak i drugo su veoma zastupljeni u jelovnicima koje radim za svoje klijente.

Važno! Evo kako možemo da smanjimo trošenje energetskih resursa naše planete putem ishrane!

„Ekološka stopa” se može izračunati za svaku državu, svaki grad, svakog čoveka.
To je mera za potrošnju prirodnih resursa čoveka na Zemlji – koliko smo štetni po našu planetu Zemlju.

Smanjenjem konzumiranja mesa na 1 do 2 puta nedeljno prosečni Evropljan će smanjiti „ekološku stopu”koja se odnosi na ishranu sa 1,7 gha na 1,2 gha.
Kupujte namirnice svoga regiona.
Kupujte po mogućstvu BIO namirnice – s biološki kontrolisanih zemljišta.
Kupujte više sveže, a manje upakovane namirnice.

INTERESANTAN TEST ZA VAS!   Proverite i vi sebe:  “Ekološki aspekt hrane”

ekol-1

 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Leave a comment

error: Content is protected !!