Hrana je osnovna ljudska potreba, naše biološko gorivo, ali sasvim sigurno nije samo izvor vitalnih hranljivih materija.

„Kada jedemo?“ „Kada smo gladni“, trebalo bi da glasi odgovor. To je tako, nažalost, samo kad smo sasvim mali. Glad i sitost su primarni nagoni regulisani fiziološkim procesima u najranijem detinjstvu.

Nasuprot njima, cilj apetita je zadovoljstvo. Miris svežeg hleba, pice, roštilja… budi apetit i mi jedemo i kad nismo gladi. Hrana je zadovoljstvo, socijalna komponenta. Ne postoji nijedna kultura u kojoj čovek jede sam. Ukusan obrok sa dragim prijateljima ima značajan, gotovo lekovit uticaj na našu psihu i tada količina masti, proteina, vitamina i minerala ne igra ulogu.

Šta pojačava unos hrane i šta nas sve na tom putu čeka?

Spoljašnji svet neprestano šalje impuse. Impusli mogu biti oblici, muzika, pokret… Impusli stvaraju emocije koje utiču na naše opšte ponašanje, pa i na ponašanje u ishrani.

Svaka osoba u proseku dnevno donese 250 odluka samo u vezi sa ishranom.

Da li da doručkujem sada ili kasnije? Jabuka ili keks? Sve pojesti ili ostaviti za posle? Na sve te odluke utiču mnogi spoljni faktori kojih nismo ni svesni.

Legendarni eksperiment iz 1970. godine pokazuje koliko samo oblik i boja okoline utiče na to koliko ćemo hrane pojesti. Na početku eksperimenta hrana se služila pod normalnim osvetljenjem. Tokom obroka, osvetljenje se menjalo tako da je pomfrit postajao zelen a šnicla plava. Boja igra ključnu ulogu u izboru hrane jer izaziva i pozitivne i negativne asocijacije. Crvena, narandžasta i žuta sugerišu svežinu i kvalitet, dok zeleno-plava paleta boja podseća na pokvarenu hranu. Osvetljenje i zidovi u toplim bojama otvaraju apetit, dok ga hladne nijanse smanjuju. U drugom eksperimentu učesnici su probali slabije i jače obojen sok od pomorandže. Oni koji su probali intenzivnije obojen sok doživeli su i do 80% jaču aromu, iako je sadržaj bio potpuno identičan.

Sunčeva svetlost podstiče proizvodnju serotonina u telu, a time i raspoloženje. U hladnijim, tamnijim regionima potreba za slatkim je veća, što pokazuje, na primer, potrošnja čokolade u evropskim zemljama. Potrošnja je najveća u zemljama sa manje sunca, dok je na mediteranu najmanja.

Prijatno osvetljenje za stolom može uticati na povećano uzimanje hrane. Isto važi i za muziku. Efekat muzike objašnjavaju razne neobične kognitivne teorije u psihologiji. Prijatni, meki zvuci u pozadini dovode nas u opušteno stanje, a tada jedemo nesvesno duže i često više. Na Univerzitetu „Heriot-Vatt“ u Edinburgu 250 studenata je konzumiralo vino uz muziku. Uz muziku u pozadini, studenti su ocenili da isto vino ima 60% bogatiji ukus nego kada su ga degustirali vina u tihom okruženju.

Naše oko nas može prevariti u percepciji veličine i oblika pribora za jelo. Učesnicima je služena supa za ručak. Polovina učesnika je jela supu iz posude koja se stalno neprimetno dopunjavala. Oni su pojeli u proseku 75% više supe od kontrolne grupe, a pritom nisu osetili veću sitost. Ljubitelji kokica u bioskopima pojedu 34% više ako uzmu veliko pakovanje nego ako uzmu prosečno pakovanje. U atmosferi „kingsize“ menija i porodičnih pakovanja izgubili smo iz vida da je porcija nutricionistička mera veličine ljudske pesnice i u skladu je sa veličinom našeg želuca!

Veličina i oblik posuđa takođe igraju značajnu ulogu. Čovek se fokusira na vertikalnu dimenziju i kada vidi čašu koja je niska a široka, često potcenjuje količinu. Ta optička varka prouzrokuje da se i do 88% više popije iz širokih čaša nego iz uskih visokih čaša iste zapremine. Isto važi za tanjire: iz velikih tanjira poješćemo više.

Zavodljiva je moć samo banalne različitosti, što pokazuje eksperiment: slatkiši su bili poređeni u grupe po bojama, a u jednoj grupi su svi bili pomešani. Iz poslednje grupe se pojelo 69% više jer je kolorit proizveo jači utisak ukazujući na bogatstvo ukusa. Znatno više će se pojesti sendviča ako su oni različiti, nego kada je zastupljena samo jedna vrsta.

A kako tek okruženje utiče na unos hrane. Količina unesene hrane linearno raste sa brojem učesnika: u grupi od troje pojede se skoro 50% više nego kada je čovek sam, dok se sa sedmoro ili više ljudi za stolom pojede čak 100% više. I to što nas drugi posmatraju utiče na naš unos hrane. Ako više od polovine naruči desert, i mi ćemo to najverovatnije učiniti.

Zaključak: uticaj spoljnih faktora u svakodnevnom životu je enorman. Mnoge stvari se dešavaju nesvesno i izvan su naše volje. Ovi primeri nam mogu biti od pomoći da uključujući svest prepoznamo određene situacije i donesemo prave odluke.

Umeće uživanja je pre svega mentalni proces i zahteva dugotrajan trening. Koliko zadovoljstva nije previše? Umereni hedonizam neće smanjiti uživanje u hrani, uticaće pozitivno na srećan, kvalitetan i dug život, što je, šire gledano, i cilj života.

Pročitajte intervju sa Anom Lipowatz

 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz, MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Leave a comment

error: Content is protected !!