Posted on Leave a comment

Ändern Sie sich zu erst

Ernährungsgewohnheiten zu ändern ist für Menschen sehr schwer, weil sie ihre liebgewohnnen Einstellungen nicht ablegen wollen. Warum? In allen Kulturen ist das Essen mehr als Nahrstoff. Es gibt keine Kultur auf der Welt in der ein Mensch allein isst. Das Essen ist ein Symbol der Einheit und Zugehörigkeit. Es verstärkt die emotionalen familiären Verbindungen, gibt ein Gefühl von Gemütlichkeit und Zusammengehörigkeit. Es ist sehr schwierig, einen Geschmack, den der Mensch gewöht ist, zu verändern. Was wir essen, sagt aus, wer wir sind und woher wir kommen, gibt uns einen persönlichen Stempel.

Daher bedeutet eine Änderung der Ernährung eine Wesensänderung. Änderungrn sind möglich , aber sie gehen langsamer als wir es möchten. Dewegen war mein Weg auch nicht kurz.

Aus meiner Erfahrung

Leben in anderen Ländern hat mich in Kontakt mit anderen Kulturen, Bräuchen und natürlich auch anderen Ernährungsgewohnheiten gebracht. In Moskau habe ich mich immer gefragt, wie es möglich ist, dass die Leute Fischeier, auch gesalzenern Fisch und Schwarzbrot gern essen und dass sie Schwarztee jedes mal nach dem Essen trinken. Die mayonnaisehältigen Saucen und Salate bereiteten sie gern zu, und Buchweizen ist die beliebteste Beilage. All das hat nicht zu meinen Gewohnheiten gepasst. Aber dann habe ich bemerkt, dass ihre Portionen viel kleiner als unsere waren. Das Mittagsessen könnte nur ein Teller Gemüse- oder Pilzsuppe mit einem Stück Schwarzbrot sein. Allgemein essen die Leute viel weniger Fleisch und mehr Fisch. Doch war der Einkauf von Lebensnitteln in der Millionenstadt das härteste. Um Lebensmittel einzukaufen braucht man in Moskau einen ganzen Tag. Supermärkte können mehr als 60 Kassen haben. Die Auswahl der Speisen ist so groß , dass es nicht möglich ist, weder Qualität noch Herkunft der Zutaten herauszufinden.

Diese Großeinkäufe haben mein Gewicht in fünf Jahren, bei meiner Körpergroße von 172 cm, langsam aber kontinuierlch an die 80 kg gebracht. Trozdem habe ich mir nichts daraus gemacht, vorrangig war immer jemand oder etwas anderes.

2008. bin ich nach Innsbruck, Tirol gekommen – auf einen anderen Planeten. Menschen jung und alt- viele auf Fahrrädern, auf denen ein kleiner Fahrradkorb montiert war und im Korb die Lebensmittel nur für einen Tag. Ich muss zugeben, dass es für mich ein andere Welt war. Zum ersten mal habe ich begonnen, das Essen mit anderen Augen zu sehen. Österreich, inbesondere Tirol ist ein ökologisches Paradies in Bezug auf gesunde und gut kontrollierte Lebensmittel. Was mir besonders aufgefallen ist und angehnehm überrascht hat, sind die Gewohnheiten der Menschen, Produkte ihrer Region zu kaufen. Zum Beispiel werden die Leute die Erdbeeren aus dem benachbarten Italien nicht kaufen, sondern sie warten, bis sie aus Tirol kommen. Das gleiche gilt für Fleisch. Obwohl das Fleisch aus Deutschland billiger ist, wird der Tiroler immer vorrangig heimische Produkte kaufen. Und für mich waren die Folgen weitreichend. Warum?

Die erste Phase: Was auch immer, sogar wenn unsere Umstände uns positiv beeinflussen, man hat ein natürliches Bedürfnis, allem Neuen zu widerstehen. Er wählt nach einem langjärhrigen Muster. Und gerade damit beginnt die erste Phase der Umstellung. Es läuft so , dass wir alle Änderungen verwerfen, voll mit Kritik gegen das Unbekannte und mit den grossen Wunsch unsere Überzeugung anderen aufzudrängen. Ich habe mich Angriff verteidigt: “Wie können Sie diese riesige, tennisballgroßen Knödel lieben?”, “Findest du diese Spätzle nicht zu fett?”, “Wie kann man zu Mittag nur eine Süßspeise essen?” habe ich andere gefragt. Wie groß war meine Enttäuschung, als ich auf die Frage: “Wie findest du meine Krautrollen ?”die Antwort bekommen habe, dass schon schmackhaftere Speisen verzehrt worden sind. Nicht zuletzt fanden manche meine Torte mit 12 Eiern fast tödlich.

Die zweite Phase: kommt mit der Zeit, wenn die Veränderungen unbewusst beginnen. Zuerst habe ich es bemerkt als mein Lieblingsajvar (fettige Paprikaaufschtrich) meiner Tante im Kühlschrank verdorben ist. Dann ist das selbe mit Kajmak ( heimische fettige Frischkäse) passiert. Ich habe erkannt, dass es noch andere leckere Dinge gibt, die weit weniger fett sind. Es ist mir klar geworden, dass ich nicht zurück wollte. Ich habe mich gut gefühlt und habe begonnen die Veränderungen zu geniesen, aber auch mein neues Körpergewicht von 70 kg (die erste BIA-Messung betrug 19,5 kg Fett).

Das wichtigste für mich war, nicht hungrig zu sein, doch immer darauf zu achten, was ich esse. Es war natürlich einfach mich an das guten Vollkornbrot in Österreich zu gewöhnen. Es war aber auch nicht schwierig es selbst zu backen. Ja, genau. Das Brot ist mein Grundnahrungsmittel geworden. Es hat mir ein längeres und angenehmes Sättigungsgefühl gegeben und sein Geschmack hat ideal zu den anderen Lebensmitteln gepasst. In Montenegro habe ich es mit Tomaten und Mozzarela gegessen. In Russland – mit einem Salat von Hering. In Tirol – mit Kartoffeln! Es war Tatsache, dass ich durch eine solche Ernährung nicht nur Gewiecht verliere, sondern vor allem Fettmasse. Freunde haben begonnen Interesse zu zeigen, welche Diät ich mache und ich habe ständig geantwortet, dass es nur über eine gesunde Ernährung geht. Dies ist mein Haupt-Motto geworden. Nach zwei Jahren hat meine Waage 63 kg (davon 13,2 kg Fettanteil )gezeigt. Das Gewicht habe ich heute noch. Können Sie glauben, dass bei einem Gewichtverlust von 7 kg, 6,3 kg Fett war?!

Das letzte Ziel ist die dritte Phase, die sogenannte bewusste Phase. Sie beginnt, wenn Änderungen Teil Ihres Lebens geworden sind. Nur diese Veränderungen sind dauerhaft. Um dieses Ziel zu erreichen habe ich 4 Jahre benötigt und Sie werden es mit dem Fett-frei Programm – in nur 60 Tage schaffen!

 

Posted on Leave a comment

Ishrana osoba s inflamatornim bolestima creva

Pacijenti s ovim problemom najčešće imaju specifične tegobe i različite simptome, pa se ishrana mora prilagoditi svakom pacijentu ponaosob. S toga, ne postoji neka tačno propisana ili posebna ishrana za ovaj problem. Takođe, ishrana zavisi i od faze bolesti – da li je u akutnoj, hroničnoj ili stabilnoj.

Ako uporedimo Mikrobiom (crevnu floru) zdravih ljudi sa crevnom florom pacijenata sa iritabilnim stomakom, inflamatirnim bolestima creva, Cronovom bolešću uočićemo izraženu neravnotežu u crevnoj flori bolesnika. Istraživači su otkrili da pacijenti sa Cronovom bolešću imaju veliki broj glivice – Candida tropicalis kao i prekomerne količine dve bakterije  – Serratia marcescens i Escherichia coli.

Ova tri mikroorganizma veoma blisko „sarađuju“ time što na crevnoj sluznici stvaraju robusni film sličan plaku, koji može izazavati masovnu crevnu upalu. Terapiju utvrđuje lekar a ovo je spisak namirnica koje su najčešći uzrok tegoba, ali i namirnica koje se preporučuju i koje ublažavaju tegobe.

Ovde ćete naći  SPISAK NAMIRNICA 

Mozete procitati u nastavku i tekst: Mit o testu na intoleranciju na hranu

Mag.farm. Ana Lipowatz MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Posted on Leave a comment

Tajna mršavljenja je …

Ubeđeni ste da imate neki „defekt“ i zato ste gojazni?

Da li mislite da ste gojazni zato što ste nulta krvna grupa, ili zato što ste rođeni na pun mesec, ili je uzrok vaše gojaznosti u pogrešnom genu, nekom neobjašnjivom molekulu, falš atomu? Ubeđeni ste da vam je potrebna neka zaista duboka analiza, tipa: atomske fizike, kvantne, magnetne, jonizirajuće, eksitacione, emisione i tome slično.

Ubeđeni ste da postoji spisak „vaših opasnih“ namirnica koje baš vas i to na baš tom molekularnom nivou čine gojaznim. Sećate se ispitivanja na intoleranciju na određene namirnice? To je bilo kod nas veoma popularno. (U Austriji zabranjeno, jer se radilo o prodaji lažne informacije). A da li je pomoglo, da li je rešilo globalni problem gojaznosti? Nije. I neće, verujte. Surovo zvuči znam, ali,

[wc_box color=”warning” text_align=”left”]

99% ste gojazni jer mnogo jedete. Tačka! 🙁

[/wc_box]

Dijeta kroz istoriju

Već decenijama idemo napred-nazad bez rezultata, opraštajući se jednog po jednog trenda u ishrani. I dok nam jedni govore da jedemo samo proteine, drugi savetuju ni manje ni više nego sasvim nešto suprotno, vegansku ishranu. A onda pročitamo da ni voće nije baš bezbedno, ima mnogo fruktoze…

Tema „ishrana“ je toliko izgustirana, bolje rečeno „potrošena“, da mnogi više ne žele ni da čuju bilo šta o tome. Da li je ishrana zaista tako komplikovana ili smo je mi zakomplikovali živeći konstantno između prevelikih očekivanja i potpune ravonodušnosti.

Ko želi da bude mršav, mora da plati?!

Svakome od nas je za život neophodan vazduh i hrana. I dok je vazduh teško upakovati i prodati, hrana se izgleda debelo isplati – i što je više neobičnija, čudnija to je profitabilnija.

Preplavljeni smo dijetetskim suplementima u obliku moringe, kale, zeolita, psiliuma i drugih preparata dostupnih kako u apotekama tako u supermarketima. I dalje smo u potrazi za preparatom koji će naše grehe kompenzovati, verujemo da će se idealni zaslađivač ipak otkriti, koji će nam omogućiti da jedemo kako smo navikli, a da se ne gojimo!

„Skidamo“ se sa slatkiša akupunkturom, hipnozom, aromaterapijom, organizuju se grupne terapije dodirima. Izgleda da ludilu nema kraja. Mi ćemo i dalje samo plaćati, dok će se drugi bogatiti upravo na našim slabostima i iluzijama. I što je veći očaj, snage je sve manje da se odupremo silnoj mašineriji.

Stvari izmiču kontroli

Većina dijeta imaju sličan koncept: agresivnu reklamnu strategiju koja se postiže putem društvenih mreža. Metode su najčešće „specijalne“ i glavni im je zadatak da se izdvajaju od ostalih. „Metod“ na prvi pogled radi i počinje da privlači nove mušterije.

Ono što prati svaku dijet-kampanju jesu prvo poznate ličnosti koje se u svrhe marketinga koriste. Ta poređenja sa „uspešnim primerima“ su nerealna, jer teško da se jedna zaposlena majka, sa svim kućnim obavezama može porediti sa prominentnim ličnostima koji imaju pomoć u kuci, pomoć oko čuvanja dece, svog ličnog fitnes trenera.

Veoma brzo efikasnost dijeta postaje jasnija, jer sve se svodi na preporuku povećanog konzumiranja povrća uz drastično smanjenje energije koje prati gladovanje. A kad i pored izgladnjivanja željeni rezultat izostane, jer se metabolizam večitih dijetaša umorio i ne reaguje više na iste metode kao nekad, počinje nova frustracija. Počinje da nam se opet vrti u glavi, muka nam je…

Dijeta nije uspela, klijent “preživeo”

Rezultata djete ponovo nema, pare su potrošene, ali i naša očekivanja. Sa slabim, već izbledelim uspehom programi se „tiho“ gase. Postajemo na izgled mirni, ali samo do sledećeg talasa motivacije i potrage za novom dijetom, jer izmedju potpune ravnodušnosti i velikih ambicija, izmedju prejedanja i gladovanja uvek nas samo korak deli. Sa Googla bez oklevanja u pet sekundi već stiže sledeća ponuda – ovaj put uzbudljivija od svih ranijih. Istorija se nastavlja …

Tajna mršavljenja:

Nemojte da se smejete!!

Voilà  „Učimo ponovo jesti“

Rešenje je, kao i za sve komplikovane stvari ‒ uvek jednostavno.

[wc_box color=”warning” text_align=”left”]

Zdrava ishrana je prirodna, jednostavna, uravnotežena i raznovrsna, praktično ishrana bez zabrana. U narodu poznata kao UMERENA.

[/wc_box]

Evo nekoliko osnovnih saveta na putu do umerenosti.

  1. Prilagodite ishranu svom životu.
  2. Obratite pažnju na tri glavna obroka: doručak, ručak i večeru. Upišite ih u kalendar obaveza za taj dan.
  3. Ne preskačite obroke, hrana je gorivo i izgubljena energija se ne može nadoknaditi.
  4. Kupujte namirnice svog regiona i pratite njihov sezonski kalendar.
  5. Pre nego što krenete u kupovinu napravite spisak sa dobrim namirnicama. Ono što kupite ‒ to ćete i pojesti.
  6. Pravite jednostavna jela za poneti, kada niste kući: rižoto sa povrćem, obrok salatu, salatu od pasulja…
  7. Ne planirajte duže od dva-tri dana unapred da ne biste došli u iskušenje da imate previše dostupne hrane.
  8. Ni voće ni salata ne mogu biti obrok. Ne pijte hranu već je žvaćite i uživajte u njenom koloritu.
  9. Neka SVA vaša čula uživaju makar u jednom od obroka u toku dana.

FETT-FREI program nije dijeta već učenje pravilnoj ishrani kao jedinom mogućem načinu u borbi protiv viška kilograma. Srećna sam što program Fett frei postoji da bude vodič na putu koji vas uči umerenosti.

Sve o programu ishrane Fett-frei 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Posted on Leave a comment

Luk – povrće i lek. Francuski delikates – supa od luka

Svi kojima luk smeta, nažalost gube mnogo, jer je lekovitost luka dragocena. Bilo da je crveni, beli, smeđi  – zajedničko im je dobro zdravlje za sve nas.

Luk:

… smanjuje rizik od raka: luk sadrži antioksidans kvarcetin – jedan od najjačih. Luk sadrži sumporno jedinjenje Aliin, supstancu koja je odgovorna za oštrinu luka, ali ima ujedno i jaku zaštitnu moć. Studije su pokazale da ljudi koji često jedu luk imaju manju verovatnoću da obole od raka!

… pomaže dijabetičarima: poseban aktivni sastojak luka je biljni hormon “glukokinin”. On deluje sličano insulinu: pospešuje metabolizam šećera i smanjuje sadržaj šećera u krvi!

… deluje kao analgetik, ublažava bolove: sastojci koji sadrže sumpor imaju dejstvo slično aspirinu: snabdevaju krvotok kiseonikom i ubrzavaju njegov protok.

… štiti od gripa: visok sadržaj vitamina C, ali i takozvanih fruktana, jedinjenja voćnog šećera, koji dodatnom snagom sumpornih jedinjenja u luku zajednički pomažu u odbrani organizma.

Posetili ste Francusku, bili u Parizu? Da li su vas ponudili njihovim specijalitetom?

Čuvena francusku supa od luka – klasika francuske kuhinje! Za neke vrhunski specijalitet, za druge “ne baš”. Ipak, francuska kuhinja nije čudom i najbolja kuhinja sveta. (doduše nezvanično izabrana od strane eksperata u ishrani) !

Luk – „nekom rat nekom brat“ 

Luk je pravo čudesno povrće i velika je šteta ukoliko vam smeta. Upravo su „fruktani“ ti koji su s jedne strane dragoceni, ali s druge strane ostljivom stomaku problematični. Ove supstance mogu izazvati bolove u stomaku ili gasove. Ukoliko vam luk ne smeta, iskoritite svu njegovu lekovitost:

1.     Fructani su vlakna koja ne varimo, ali oni služe kao hrana našim dobrim bakterijama što ima enorman značaj za dobru crevnu floru (mikrobiom), koja je fundament celokupnog zdravlja!

Luk je prirodni prebiotik!

2.     Fruktani i sumpor iz luka održavaju ćelijsku membranu crvenih krvnih zrnaca, obezbeđuju dobar dotok kiseonika u krvi, pomažu protiv tenzijske glavobolje. Istovremeno, inhibiraju zgrušavanje krvi, sprečavaju trombozu, smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara.

3.     Aktiviranjem crevne flore fruktani povećavaju apsorpcju kalcijuma, čime smanjuju rizik od osteoporoze.

4.     Luk pomaže u mršavljenju. Aliin iz luka pomaže telu da izgradi aminokiseline, poput taurina. A taurin je podsticaj za hormone koji ubrzavaju gubitak masti u telu. To luk čini idealnim u ishrani i pomaže mršavljenju!

 

Predlog za doručak iz programa Fett-Frei: Restovana palenta

 

Mag.farm. Ana Lipowatz MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Posted on Leave a comment

“Brzo fermentisano povrće s toplom marinadom”. Video!

Divan način da preko zime obezbedimo zdravlje, jer ovo je upravo ono što naš Mikrobiom voli. Učinimo mu taj plezir. 🙂
Salata je već sutra na našem stolu! Video je na ruskom jeziku, a ja vam pišem sastojke i kraći opis pripreme.
Sastojci:
– 1 kg iseckanog kupusa,
– 1 šargarepa,
– 1 paprika,
– 1 glavica luka
Marinada:
– 500 ml vode,
– 50 g šećera, (možete i manje, mada rusi ne smanjuju; može i med umesto šećera)
– 20 g soli,
– 80 ml suncokretovog ulja (može i neko koje više volite),
– 3 lista lovorovog lista,
– 5 komada crnog bibera,
– aleva paprika,
– 50 ml. 9% sirćeta (jabukovo)
Priprema:
Cela tajna je u toploj marinadi! Sve sastojke marinade (osim sirćeta) zagrejte do ključanja i odmah sklonite s vatre. Dodajte sirće. Toplom marinadom prelijte iseckano povrće, pritisnite koliko možete, zatvorite teglu i ostavite da se ohladi.
Zatim prebacite u frižider i od sutra već možete jesti.
Mozete dodati i drugo povrće, ja stavljam i cveklu, beli luk, prazuluk…
Uživaćete !!!

Posted on Leave a comment

Njegovo visočanstvo – Kiseli kupus & Co.

Kiseli kupus je nažalost izgubio bitku sa modernim trendovima u ishrani. Izgleda zbog ukusa, jer savremena ishrana zadovoljava naša nepca koja još od detinjstva navikava na šećer, masnoće, sintetičke arome i pojačivače ukusa. Jasno je da uz ovu veštačku konkurenciju, kiseli kupus sa svojim specifičnim, reskim ukusom ima male šanse.

Kiseli kupus u stara vremena

Lako je zamisliti kako se kiseo kupus otkrio. Sigurno je to bila neka zaboravljena činija kupusa, kada su ljudi otkrili da je kupus posle više nedelja dobio neki drugačiji ukus, koji za pravo čudo nije bio tako loš. Ovo slučajno otkriće fermentisanja namirnica bilo je epohalno, jer sveža hrana nije bila dostupna tokom cele godine. Hrana se mogla tako čuvati mesecima, a da ne gubi neophodne sastojke, čak šta više.

Sećamo se priča moreplovaca kada im je kiseli kupus spasao život i zaštitio ih od smrtonosne i veoma bolne bolesti zvane skorbut – izazvane nedostatkom vitamina C. Istovremeno je kiseli kupus sa svojim lakto bakterijama štitio pomorce od probavnih problema, što sigurno nije bilo retko u vreme kada su mesecima ili čak godinama živeli na brodovima u prilično nehigijenskim uslovima.

U stara vremena ljudi nisu znali za pojam probiotika, ali su osećali pozitivne efekte fermentisane hrane, pa su se tako širom sveta razvile mnoge vrste fermentisanih namirnica kao što su kiselo mleko, kefir, kvas i dr.

Kiseli kupus prirodni probiotik  

Na površini lista kupusa pod određenim uslovima (topla temperatura, odsustvo kiseonika, sadržaj šećera u kupusu, tečno okruženje) započinje proces fermentacije, kada se stvaraju korisne lakto bakterije. Oprez: ako se desi da kiseonik uđe u posudu za fermentaciju može se dogoditi da se razviju nepoželjne bakterije, kvasci, plesni i sl.

Dobrobit lakto bakterija iz kiselog kupus je ogromna. One se same od sebe množe milijardama puta, stvarajući žive probiotske vrste koje za razliku od današnjih probiotskih dodataka ishrani, nisu ni obrađene, ni stavljene u kapsule ili bočice. Oni su u potpuno neoštećenom, svežem i živom obliku i stoga su od neprocenjive direktne i snažne koristi za našu crevnu floru i organizam u celini. Laktobakterije vare i celulozu, tako da čine kiseli kupus lakšim za varenje nego što je u sirovom obliku.

Zloupotreba antibiotika 

Još je Aleksandar Fleming, koji je za otkriće penicilina dobio 1940. godine Nobelovu nagradu, upozoravao o mogućoj pojavi rezistentnosti bakterijskih vrsta usled dugotrajne upotrebe antibiotika. Jednom kada dobre bakterije u sluzokoži creva nestanu, njihove prostore zauzimju loše bakterije, razni patogeni, paraziti, čime ljudi postaju sve bolesniji. Antibiotski tretmani uništavaju nepovratno zdravu crevnu floru ukoliko ništa ne preduzmemo.

Crevnu floru, danas nauka naziva Mikobiom. Bolje razmevanje mikrobioma danas je omogućeno zahvaljujući tehnološkom napretku postignutom u poslednjoj deceniji.

Mikrobiom je od presudnog značaja za naš imunološki sistem, metabolizam i sve druge funkcije neophodne za život. Kada dođe do prevage patogenih bakterijama, to izaziva dugi spisak bolesti od akni, psorijaze, preko inflamatornih bolesti, reumatoidnog artritisa do ozbiljnih sistemskih bolesti.

Danas postaje jasno da nauka mora biti uspešnija i pronaći ne-antibiotske odgovore na infekciju, a antibiotike koristiti samo kada je to neohodno kako bismo održali njihov efekat onda kada su neophodni. Procena naučnika je da će do 2050. godine više ljudi umirati od bakterijskih ili drugih infekcija nego od raka!

Za regeneraciju mikobioma kiseli kupus je odličan pomagač!

Interesantno!
Kiseli kupus sadrži vitamin B 12 

Znamo da se vitamin B 12 nalazi samo u namirnicama životinjsog porekla. Od kuda onda vitamin B 12 u kiselom kupusu?! Od živih bakterija u njemu. Od lakto bakterija!!

U biljnoj hrani koju ljudi jedu nema mikroorganizma, jer mi peremo voće i povrće. Medjutim u biljnoj hrani koju jedu životinje nalaze se odgovarajući živi miroorganizmi, koji obezbeđuju mesu i životinjskim proizvodima dovoljnu kolićinu vitamina B 12. 

Stoga je i važno naravno čime se životnje hrane, jer stoji podatak da ljudi koji jedu meso češće pate od nedostatka vitamina B-12 od vegana. Razlog je naravno masovni uzgoj stoke, loš kvalitet stočne hrane koji uzrokuje i loš kvalitet mesa danas.

Važno!
Bolje salata od kiselog kupusa nego sarma!

Za mnoge ljubitelje sarme, podvarka i sličnih jela ovo će biti loša vest. Samo sirovi, negrejani kiseli kupus je pun živih mikroorganizama, dok kuvani kiseli kupus još uvek sadrži mlečnu kiselinu – metabolički proizvod lakto bakterija – ali ne i žive lakto bakterije. Pasterizovani kiseli kupus u limenkama, vakuum paketima ima prijatniji i blaži ukus, ali nema iste efekte za naš mikobiom.

Nama su najpotrebnije žive bakterije, a one su dostupne samo u svežem, negrejanom kiselom kupusu.

Moj savet

Sirovi kiseli kupus prelijte lanenim uljem pa kao salatu koristite uz mnoga jela. Postoje i divne varijacije sa voćem i začinima npr. sa jabukama, komoračem, začinskim biljem, što će mu poboljšati ukus a sačuvaće se sva njegova zdravstvena korist.

Ako zaista želite da jedete topli kiseli kupus, pažljivo ga zagrejte, ali ga nemojte kuvati. Vremenom ćete možda zavoleti aromu svežeg, sirovog kiselog kupus više od kuvanog podvarka ili sarme. Teško, rećićete, ali činjenice su tu.

 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz, MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

 

Posted on Leave a comment

Omiljena profesija – svi bi da budu nutricionisti

Ljudi drugih profesija možda mogu da razdvoje poslovni i privatni život, ali nutricionista to zaista ne može. Ako pijem kafu sa drugaricom, ako sam na ručku kod sestre ili u restoranu sa prijateljima, pitanjima nikada kraja. Ljudi o ishrani jednostavno mogu da pričaju unedogled. Zbog čega?

„Ishrana će postati naša nova religija“, smatra dr Manfred Lutz, nemački psihijatar, psihoterapeut, autor mnogih knjiga ali i rimokatolički teolog! „Nekada su ljudi postili da bi stigli u raj, a danas poste da bi zdravi stigli u raj“, kaže ovaj doktor u šali.

Zdravo, zdravije, ludilo? 

Ishrana je u zapadnim zemljama poslednje decenije pretrpela velike promene. Uzrok je najviše u povećanom broju bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska, arterioskleroze, kancera i dr. Stoga nije čudo što ljudi sve više brinu o sebi i svojoj ishrani. Prema istraživanjima kompanije Forsa iz 2015. i 2017. godine, 90% Nemaca je izjavilo da im je važno da se zdravo hrane.

Zdrav životni stil i ishrana postaju neupitno moralna dužnost svakog od nas. Zdravlje je najvažniji atribut, a istina je i da se mnoge bolesti mogu popraviti ukoliko se pojedinac drži znanja i sledi savete nauke. Međutim, stalna intelektualna zaokupljenost „ispravnom“ ishranom može poprimiti dimenzije krajnosti, isključivosti. Mnogi ljudi se danas definišu prema onome šta jedu ili šta ne jedu sa osećajem da time sebe svstavaju u određenu izabranu grupu „prosvećenih“.

Fanatizam u ishrani – nije dobra praksa

Još 1997. godine, američki lekar Steven Bratman prvi je osmislio termin orthorexia nervosa za patološku fiksaciju na zdravu i pravilnu ishranu.Umesto na količinu hrane – kao što je slučaj sa dijagnozom anorexia nervosa – ljudi sa dija gnozom orthorexia nervosa se koncentrišu na kvalitet hrane.

Pročitajte tekst: Opsednutost zdravom ishranom

Bratman je na ličnom primeru to opisao ovako: „Postao sam takav snob da sam jeo samo domaće povrće koje je ubrano najviše 15 minuta pre konzumiranja. Bila je to čisto vegetarijanska dijeta, svaki zalogaj sam žvakao 50 puta i uvek sam jeo na tihom mestu – to jest sam.“

Dr Martin Greetfeld, nemački specijalista za psihijatriju i psihosomatsku medicinu, navodi primer 21-ogodišnje devojke – vegana sa svoje klinike. „Godinu dana pre prijema, ona se snažno fokusirala na zdravu ishranu i to je opravdala pozitivnim odnosom prema životu, ekološkim aspektima i odnosom prema životinjama. Ishrana joj je pomogla da stekne više priznanja okoline i veće samopoštovanje“, objasnio je doktor.

Prof Hans Hauner, direktor Centra za nutricionističku medicinu Tehničkog univerziteta u Minhenu, naveo je više studija koje su pokazale da vegani i vegetarijanci teško mogu da obezbede dovoljnu zalihu iz grupe vitamina B, posebno tokom trudnoće, pa su fetusi bili nedovoljno razvijeni upravo zbog nedostatka tih vitamina. „To što se deca rađaju mala, to nije zbog ishrane, jer ja se zdravo hranim“, citira doktor svoje pacijente. Za lekare ostaje fascinantno saznanje da takvi ljudi svesno pristaju da rade na štetu sebe ili drugih, pa čak i svojih najbližih, i da se njihova čvrsto usvojena ideologija ne može pobiti racionalnim argumentima.

Samoprozvani nutricionisti – oprez

Prehrambene trendove često propagiraju slavni kuvari, glumci, javne ličnosti, koji svojim olako stečenim ubeđenjima i „visokom zdravstvenom svešću“ utiču na ljude, a da pritom njihove preporuke nemaju nikakvo naučno utemeljenje. Sa jelovnika se uklanja sva hrana koju oni smatraju nezdravom, propragiraju se dugonedeljna gladovanja, predažu se razni detoks čarobni preparati, supernamirnice ili se bez jasnog osnova sasvim izbacuju, na primer, masti, ugljeni hidrati, pojedine namirnice i sl.

Turner i Lefevre su studenti sa Univerzitetskog koledža u Londonu koji su 2017. godine objavili veoma interesatnu studiju „Kako i koliko društveni mediji, poput Facebook-a i Instagram-a utiču na ishranu ljudi“. Pokazalo se da društveni mediji imaju tzv. efekat „eho komore“ jer korisnici najčešće razmenjuju mišljenja samo sa istomišljenicima. Na taj način oni međusobno pojačavaju sopstvena uverenja i podstiču jedni druge da usvoje sve stroža i čvršća pravila i organičenja u ishrani, koja su pritom najčešće lišena bilo kakve naučne zasnovanosti.

Naročito je problematično to što samoprozvani gurui za ishranu dosežu stotine hiljada korisnika i kao uticajne osobe putem društvenih medija dele svojevoljne savete „šakom i kapom“ i pokazuju kako treba da izgleda zdrava ishrana. To bi moglo da ima nesagledive posledice, kao što su razni poremećaji ponašanja u ishrani, posebno kod mlađe populacije.

Ono po čemu se laik razlikuje od stručnjaka jeste upravo izraženi fanatizam laika.


Više o bolesti „orthorexia nervosa“ čitajte u tekstu gde imate i Bratmanov test da proverite sebe.

A da li su detox kure poželjne? Tekst: Mit o detoxu. 

 

 

Mag.farm. Ana Lipowatz, MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Posted on Leave a comment

Čaša crnog vina na dan: Da ili ne?!

Postoji priča da je čaša crnog vina dnevno preporuka za dobro zdravlje, pre svega srca, krvnih sudova i sl. Šta je onda sa belim vinom ili pivom?

Konzumiranje vina je nezaobilazan ukras poznate mediteranske ishrane. Ljudi Mediterana ne jedu malo, redovno piju alkohol, ali ipak ređe umiru od srčanih i moždanih udara, žive duže nego, na primer, Amerikanci ili Srednjeevropljani.

Ovaj fenomen, poznat kao „francuski paradoks“, nauka ne pripisuje samo crnom vinu već celokupnoj mediteranskoj ishrani, koja uključuje mnogo povrća, aromatične začine i bilje, blage klimatske uslove, kvalitetne namirnice uzgajane na dobroj zemlji sa puno sunca i sveukupnan način života. Zemlje Mediterana imaju bogato razvijenu kulturu vinogradarstva, ali i u tradiciju utkanu nasušnu potrebu za tim zadovoljstvom. Obavezni rutual ljudi mediterana je da se uz jelo pije i alkohol. Ipak, pijanstvo se ne ceni niti se toleriše.

Najveći broj studija danas kaže vrlo jasno da je najvažnije „pravilno rukovati alkoholom“, da samo male količine mogu biti korisne za zdravlje!

Da li znate?

Mediteranska ishrana je prepoznata kao nematerijalno svetsko kulturno nasleđe 2010. godine!

Karakteristike mediteranske ishrane su velika potrošnja povrća, voća, hleba, žitarica, krompira, mahunastog povrća (pasulj, boranija i dr.), orašastih plodova i semenja, kvalitetnog maslinovog ulja. kao najvažnijeg izvora masti, ribe, umerena konzumacija mlečnih proizvoda i vina i mala potrošnja crvenog mesa. S toga ima mnoge pozitivne efekte na zdravlje, snižava masnoće u krvi, krvni pritisak i td.

Crveno ili belo?
*crno vino je isto što i crveno vino i dok svi u svetu kažu crveno, kod nas je odomaćen naziv crno, ali se često čuje i crveno vino

Rezultati studija pokazuju da to ne mora obavezno biti crveno vino; male količine belog vina ili piva takođe mogu biti korisne za zdravlje. A još veće iznenađenje je da to nije zbog sadržaja poznatog antioksidansa resveratrola u crvenom vinu već zbog samog alkohola!

Podaci govore da ljudi koji svakodnevno piju čašu alkohola – čak bez obzira na to koji – imaju manji rizik od kardiovaskularnih bolesti i žive duže od onih koji uopšte ne piju.

Studije vođene tokom nekoliko nedelja su pokazale da su vrednosti dobrog HDL holesterola, fibrina (važnog za proces koagulacije krvi) kod umerenih konzumenta bile bolje nego kod „apstinenata“. Ova kratkotrajna poboljšanja parametara povrđena su i u dugoročnim studijama.

Učesnici studije koji su duže vreme pili jedno piće dnevno umirali su ređe od bolesti srca, moždanog udara od onih koji su bili apstineneti od svog adolescentnog doba.

 Koliko je alkohola zdravo?

Gledano statistički, to je klasična U-kriva: povećan rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti imaju oni koji uopšte ne piju, kao i oni koji mnogo piju. Izgleda da male količine alkohola imaju čak zaštitnu ulogu. Tako da je od dileme da li bi trebalo da pijemo pivo, belo ili crveno vino mnogo važnije da budemo krajnje umereni u piću.

Preporuka Nemačkog društva za ishranu je jedna čaša pića dnevno za žene i duplo više za muškarce. Dva dana nedeljno bez alkohola!

Čaša je veličine malog piva (0,3 litra) ili osmina čaše (125 ml) vina. „Ako popijemo znatno više, pozitivan efekat će preći u negativan, tako da tri velika piva ili 0,75 l vina dnevno povećavaju rizik od prevremene smrti za čak 30%“, kažu Ronkslei i saradnici u njihovoj studiji.

Daje se na znanje!

Prema preporukama Ministarstva zdravlja Austrije, granica neškodljivosti za muškarce je 24 g čistog alkohola dnevno, a za žene 16 g  (125 ml vina je oko 10 g, malo pivo oko 13 g). Količina alkohola klasifikovana kao opasna po zdravlje je više od 60 g čistog alkohola dnevno za muškarce i više od 40 g za žene.

Velike količine alkohola oštećuju organe i povećavaju rizik od raka i bolesti srca. Osim toga, veliku konzumaciju alkohola prate i psihološki i socijalni problemi pa stoga nemačko društvo ipak na preporuke dodaje: dva dana nedeljno bez alkohola.

Zaključak: Izgleda da je čaša alkohola dnevno korisna za zdravlje. U to ime, drage moje dame i članice divnog kluba „Lady of Wine“: ŽIVELE!!

 

Literatura:

Kerschner B, Wipplinger J, Stigler F: Rotwein als Gesundheitselexier? (29.7.2014).
Saitz R: Screening for unhealthy use of alcohol and other drugs. In Hermann R (ed.). UpToDate. (2013).
Roerecke M, Rehm J: The cardioprotective association of average alcohol consumption and ischaemic heart disease: a systematic review and meta-analysis. Addiction. Jul;107(7):1246-60
Gruber M: Europäische Trinkkulturen. ernährung heute 3: 3-4 (2013).

 

Mag.farm. Ana Lipowatz, MSc
nutricionista, Beč

© Fett frei All rights reserved

Autorski sadržaj Fett-Frei tekstova je pod zaštitom Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ukoliko želite da objavite deo tekstova sa www.fett-frei.at, potrebno je navesti izvor i link koji vodi ka originalnom članku.

Posted on Leave a comment

Rižoto “mediterraneo“

Risotto ima reputaciju da je komplikovan i da se mora svo vreme stajati za šporetom. Ruku na srce, ipak, nije za multitaskere 🙂  Treba malo stajati, mešati, probati, ali uz muziku, prijatan razgovor…  ubrzo ćete uživaćete u ovom divnom i lakom jelu.

Nekoliko pravila kako da risotto bude kremast i čvrst a ne grudast i kašast:

  1. Ne kuvati predhodno pirinač: skrob koji polako izlazi pomoći će da risotto postane kremast.  
  2. Zagrejati bujon pre dodavanja, jer hladna tečnosti prekida proces. Tečnost dodavati polako uz često mešanje – tako će se osloboditi skrob koji čini rižoto kremast.   
  3. Rižoto služiti čim je spreman: kasnije će zrno pirinča dalje bubriti i konzistencija će se promeniti

Sastojci za 2 porcije

Vreme pripreme oko 20 minuta
Vreme kuvanja oko 30 minuta

110 g pirinča za risotto (npr. Arborio)
2 žute paprike – isečene na kockice od 1 cm
1 patlidžan – iseći na kockice od 1 cm
1 tikvica – iseći na kockice od 0.5 cm
150 g paradajza – na kockice
60 g paste od paradajza
1 crveni luk – na sitne kockice
1 češanj belog luka – sitno seckan

Ostali sastojci i začini

500 – 600 ml povrćnog bujona (količina varira u zavisnosti od vrste pirinča)
100 ml crnog vina *
3 + 1 kašika maslinovog ulja
1 kašika yacon sirupa ili malo meda
2 kašike putera
1 kašika paradajz paste
2 kašike ovsenih pahuljica
2 kašike seckanog bosiljka
1 kašika naseckanog timijana
1 kašika seckanog ruzmarina
1 lovorov lis
* Ako ne želite da koristite crno vino, samo umešajte 1 kašiku jabukovog sirćeta u rižoto na kraju.

Priprema
1. Zagrejati tiganj sa 1 kašikom maslinovog ulja i dinstati luk 2 minuta, dodati beli luk i dinstati još 1 minut. Dodati pirinač (opran u više voda) i paradajz pastu i sve kratko prodinstati. Sipati crno vinom i pustiti da tečnost ispari. Dodati lovorov list, malo bujona da se pirinač prekrije. Prokuvati i odmah smanjiti vatru – Blago dinstati još oko 20 minuta neprestano mešajući i dodavati bijon po potrebi. Mešanjem se otpušta skrob iz zrna što čini ristotto kremastim kakav i treba da bude.

2. U međuvremenu zagrejati tiganj sa 3 kašike maslinovog ulja i propržiti kockice patlidžana, paprike i tikvica (oko 4 minuta), začiniti solju i biberom. Dodati paradajz, timijan, ruzmarin i sve pirjaniti još 1 minut. Umešati yacon sirup, dodati bosiljak. Začiniti solju i biberom. Ostaviti na stranu i izvaditi lovorov list.

Finalna priprema: U pripremljen risotto imešati buter, sušeni paradajz, ovsene pahuljice i preostalu količinu začinskog bilja, začiniti po ukusu solju i biberom. Rižoto treba da bude lep i kremast. Sada dodati polovinu spremljenog povrća i kratko zagrejati.

Gotov rižoto podeliti u 2 tanjira, ostatak povrća rasporediti po vrhu, posuti pinjolama. Služiti uz salatu od rukole.

Nutritivne vrednosti po obroku:

Kalorije: 512 kcal
Ugljikohidrati: 45 g
Protein: 17 g
Masnoća: 20 g

Osnovni recept se može beskrajno modifikovati i menjati u beskonačnim varijacijama uz kombinovanje vaših omiljenih sastojaka (finih biljaka, morskih plodova, šunke i sl.).I nikada ne dosadi.
Ovako je danas ispao kod mene.